Deprecated: Methods with the same name as their class will not be constructors in a future version of PHP; plgContentfacebooklikeandshare has a deprecated constructor in /home/ninoslav/public_html/plugins/content/facebooklikeandshare/facebooklikeandshare.php on line 45

Na Dravi u Legradu

Sviće nad Halaš Čardom! Sa prvim zrakama sunca i naše prve hranilice lete prema zelenoj vodi. Drava u Legradu je predivna. Veličanstvena! Hrvojev poziv da tri dana provedemo na toj moćnoj rijeci s radošću sam prihvatio, tim više što na tom dijelu Drave nisam prije bio. Jučerašnje smo poslijepodne, odmah po dolasku u Legrad, jednim dijelom proveli u čamcu, obilazeći i razgledavajući ribolovna mjesta nizvodno od ušća Mure, a potom i u kraćem, probnom ribolovu, tek da malo osjetimo vodu. Za siguran prijevoz Dravom, uz pružanje mnoštva korisnih informacija i savjeta, brinuo je naš domaćin Krsto, stari dravski vuk koji ovdje poznaje doslovno svaki milimetar korita i obale. I odmah nam, uza sve ostalo, pažnju skreće na svakodnevne nepredvidljive i prilično velike oscilacije vodostaja, zbog HE Dubrava, o kojima uvelike ovisi mogućnost, a naravno i kvaliteta ribolova. Dodaje i pomalo začuđujući podatak, da na nekim mjestima riba počinje primati tek kad voda pada, a na drugima pak, što je nekako i normalno, kad je u porastu. U istinitost Krstinih riječi uvjerili smo se već u tom prvom poslijepodnevnom ribolovu, loveći isprva poprilično dobro, sve dok Drava nije počela rasti. A onda – rez. Gotovo! Na predjelu lokalnog naziva Mrduša to je uvijek tako. A ovdje, na Halaš Čardi, malo iznad nadaleko poznatog dravskog kupališta, trebalo bi biti obrnuto. Tako bar govori iskustvo domaćih.

Iako u izmaglici jutra vidimo ribu kako se izbacuje na površini vode, Drava je niska, očito preniska i premirna da bi se riba pokrenula, pa ništa od svega što pokušavamo ne daje rezultate. Ako kažem da je kavezna hranilica sa otežanjem od 30 grama bila više nego dovoljna da drži dno na tako moćnoj rijeci kakva je Drava, sve je rečeno. No pri takvom vodostaju tek su vazda gladne uklije uzimale crva ili dva na udici, a povremeno bi se javila i pokoja mala mrena. Na šećerac ili kuhanu pšenicu, ovdje provjerene ljetne mamce, ni lakog drhtaja vrha. A onda, negdje oko 8 sati, primjećujemo da nam se po zabacivanju hranilice polako ali konstantno pomiču nizvodno, što je bio prvi znak da Drava počinje rasti.

Uskoro porast vodostaja postaje sasvim očigledan i na površini vode. I to je zaista bio trenutačni okidač! Čim sam promijenio hranilicu, stavljajući odmah pedesetgramsku, kako bi čvrsto legla na dno, dobivam griz, toliko karakterističan za ploticu, lagano i kontinuirano podrhtavanje vrha. Zatežem i, doista, prekrasna dravska plotica poslije kraće borbe ulazi u podmetač. Primila je na dva crva, crvenog i bijelog, na udici Preston PR355 broj 16. Predvez mi je Pescatore promjera 0,12 mm, dužine oko 60 cm.

I Hrvoje ubrzo ima ribu, zamara i vadi deveriku tešku otprilike 70 dag. Uz pokoju manju mrenu nadalje lijepo lovimo plotice i štupsere, dok voda konstantno raste, a onda smo nakon dva sata prisiljeni zamijeniti ne samo hranilice nego i feedere, jer se oni koje smo prvotno odabrali više ne mogu nositi sa nabujalom Dravom. Umjesto Browning Sphere Feedera, težine bacanja do 80 grama, uzimam stogramski CC Super Feeder, koji se i sam jedva bori sa sve jačom i jačom strujom. Negdje oko podne, kad nam ni velike kavezne hranilice sa otežanjem od 80 grama nisu bile dostatne, sretni i zadovoljni završavamo sa ribolovom i odlazimo na ručak. Ulovili smo zavidnu količinu krasnih plotica i malo manje štupsera, mada su to po pričanju domaćih dečki tek osrednji primjerci, jer oni pravi, veliki, grizu najesen. Najviše riba ulovljeno je na crve, a nekoliko plotica na šećerac. Na kuhanu pšenicu, koju doduše nismo ni pretjerano forsirali, nismo dobili ni griza.

Poslijepodne nas „kapetan“ Krsto čamcem prebacuje do Mrduše, koja nam se jučer baš nekako dopala. Na poziciji malo nizvodnije od one gdje smo lovili čeka nas Robi, domaći dečko koji ovdje već godinama svakodnevno hrani i lovi, kad god mu to okolnosti dopuštaju. U posljednje vrijeme orijentirao se isključivo na ribolov feederom. Robi u toplijem periodu godine mjesto prihranjuje praćkom, ali čini to samo zrnatom hranom, odnosno mješavinom kuhanog kukuruza i pšenice, kako ne bi privukao uklije i ostalu sitnu ribu. Kavezne hranilice puni smjesom koju sam pripravlja, a sastoji se od sitnije mljevenog zrnja kukuruza i pšenice, domaćih krušnih mrvica, te sasvim malo neke kupovne hrane kako bi povezala ostale sastojke. Svemu tome dodaje i kuhanu pšenicu, koja osim povećanja mase služi i vlaženju smjese. To je, podrazumijeva se, prije svega štedna varijanta, ali po Robijevom mišljenju za ovo doba godine čak i bolja od većine kupovnih hrana, budući da one zbog svoje suviše fine granulacije i jakih aroma neminovno privlače male mrene, kojih ovdje ljeti ima u izobilju. On ih na sve načine pokušava izbjeći na hranilištu, jer tvrdi da je, kad se one navuku, gotovo nemoguće uloviti krupnu ploticu, podusta ili jeza. Iz istog razloga ne lovi na crve, niti ih dodaje hrani za punjenje hranilica. Iako sam uvijek bio dosta skeptičan prema hranama iz kućne radinosti, pogotovo kad su one namijenjene feeder ribolovu, moram priznati da se ova njegova odlično ponaša u kaveznoj hranilici, kompaktna je, dobro lijepi, a na dnu se polako i ravnomjerno otvara. No naravno da sam ipak zamiješao svoju varijantu, kojoj više vjerujem (Browning Big Fish i M7 u omjeru 1:1).

I dok Hrvoje odlazi još malo nizvodno, na drugu poziciju, ja ostajem na Robijevom mjestu, koje me na prvi pogled oduševljava, od okruženja na obali do onog što vidim ispred sebe. Ovdje je Drava baš široka, moćna, sa jakom glavnom strujom koja slabi tek na petnaestak metara od obale, gdje joj se jasno nazire rub. Lijevo od mene, uzvodno, obala je malo isturena i na njoj se nalazi nekoliko povećih grmova koji su djelomično u vodi i rade prirodnu prepreku struji. Iza tog loma „štrom“ je kakav se samo zamisliti može, idealan za ribolov. Tu je dubina oko dva metra, no Robi kaže da je Drava zasad još uvijek previsoka da bi riba primala na tom mjestu, ali kako bi uskoro trebala početi padati. I napominje mi da zaboravim na crve, jer sva krupnija riba ovdje najbolje reagira na kuhanu pšenicu, poglavito na dva zrna na udici.

Procjenjujem da će mi hranilica sa otežanjem od 40 grama biti dostatna i pri ovom vodostaju, a pogotovo još nižem, pa si opet slažem Browning Sphere Feeder, sa promjenjivim vrhom od 2 oz. Na roli Shimano Ultegra 4000HG namotan mi je za rijeke standardni 0,22, a predvez, kao i uvijek na početku ribolova, Pescatore promjera 0,12 mm, dužine 50 - 60 cm. Iako uvažavam iskustva domaćih ribiča koji poznaju vodu i često love na njoj, isprva uvijek pokušavam loviti kako ja mislim da bi trebalo, a kasnije se po potrebi prilagođavam. Punim hranilicu sendvič metodom, dodajući dosta mrtvih crva u sredinu, te na udicu stavljam dva crva. Robi povremeno praćkom ispuca mješavinu kuhanog kukuruza i pšenice, komentirajući kako ribu privlači baš taj zvuk koji proizvodi zrnje kad rastresito pada u vodu. Zabacujem na onaj rub struje i nakon kratkog vremena mi, doista, male mrene počinju napadati crve na udici. Idu jedna za drugom. Ako na udicu stavim dva zrna pšenice, dugo se, dugo ne događa ništa. Na zrno šećerca nema odmah griza, ali ga na kraju ipak pokupi neka mrenica. A pšenicu, zanimljivo, ne diraju. No vrijeme je na našoj strani, Drava polako počinje padati…

I kao i jutros na Halaš Čardi, samo zrcalno, promjena vodostaja opet pokreće ribu. Ipak, ne baš odmah i ne pretjerano. Na dva zrna pšenice prvo dobivam lijepu ploticu, a potom i štupsera. Onda opet zatišje... Pokušavam ponovno na crve, koji mi donose dvije manje mrene, jednu ljepšu, ali i ploticu oko kilograma. Na crve imam i siloviti griz, veliku, ali baš veliku mrenu na udici, koja mi bježi u glavnu struju i tamo se naposljetku otkvačuje. Znači, hoće i na crve! Robi ne lovi aktivno, tek povremeno zabaci, no dobiva krasnog klena. Sa mjestimičnim „rupama“ između grizova hvatam još nekoliko plotica na pšenicu, dvije na crve i jednog štupsera, također na crve, pa u sumrak, koji uvijek prebrzo stiže, završavam sa ovim kratkim ali zanimljivim ribolovom. I već zamišljam jesen na Dravi, kad grizu one velike ribe o kojima neprestano slušam.